
Poseta Galeriji u Somboru – otisak duše Milana Konjovića
Umetnik vaja, piše, komponuje, glumi, slika da bi zadovoljio imperativ i nagon koji ga vode kroz život, pokreću, nadahnjuju. Pritom on nema nikakve pretenzije osim da umetničko delo ugleda svetlo dana. Kada se to desi, kao da mu lakne. Zna da je poslao poruku koja može da traje dugo, a za najpoznatije svetske stvaraoce i večno. Potpisao se na vremnskoj traci, ostavljajući otisak svoje duše.
Kao pisac volim izmeštanja iz poznate okoline u kojoj upadam u rutinu. Putovanja me obogaćuju novim saznanjima, iskustvima, impresijama, a neretko me i nadahnjuju. Razloga da se ode je mnogo, a samo jedan je da se vratimo. Kao svetionik mami nas sigurnost našeg doma. Putujem rado i često. Radujem se pripremama i pakovanju i kada krećem na ekskurziju. Znam da će taj put biti zahtevan. Znam da će u centru mojih aktivnosti biti prebrojavanje dece na autobuskim sedištima ili pred nekom znamenitošću, znam da će mi bubnjati u ušima od preglasne muzike, cike, raznih zahteva i tužakanja, ali i pored svega toga znam da ću se vratiti drugačija, oplemenjena pričama kustosa, monumentalnošću građevina, lepotom eksponata, prirode…
Ove godine je dosta sedmaka pošlo na ekskurziju. Sa tom velikom grupom obišli smo Sombor. Počastili smo se limunadom i sladoledom u centru, uživali u slobodnom vremenu koje smo imali, a onda smo se uputili ka Galeriji Milana Konjovića. Predočili smo učenicima da je jedan od sinonima grada u kome se nalazimo upravo taj slikar. Somborac. Istakli smo da su u Galeriji sabrana ulja, pasteli, akvareli, crteži, tapiserije ovog velikana. Deca su se raspršila po izložbenom prostoru kao prosute loptice skočice. Kustosu je trebalo vremana da ih okupi i zadobije njihovu pažnju. Moram mu odati priznanje da je uspeo u tome zanimljivom pričom i ljubaznim pristupom pema mladim posetiocima. Govorio je o životu slikara. Napomenuo je da je studirao u Pragu i Beču, a živeo u Parizu. Spomenuo je da je išao na studijska putovanja do Minhena, Berlina i Drezdena. Govrio je o stvaralačkim fazama koje su nazvane po bojama koje su na platnima provladavale ili po spoljnim uticajima: plava faza, crvena, siva (na koju je uticao život u zarobljeništvu tokom Drugog svetskog rata), koloristička faza, asocijativna faza, i naposletku vizantijska faza.
Bilo je zanimljivo čuti hoće li se učenici snaći i odgovoriti na pitanje kom umetničkom pravcu Milan Konjović pripada. Osnovci o tome nisu učili pa su umesto pravaca spominjali slikarske tehnike. Bili su znatiželjni da čuju pravi odgovor. Sigurna sam da su ekspresionizam kao pravac upamtili!
Kada su dobili slobodne vreme da razgledaju slike, đaci su se okolo razleteli kao jato vrabaca. Koleginice i ja smo natenane obišle sve izložbene prostorije, stajale neko vreme ispred platna koje nas je privuklo. Zaključile smo da slike poseduju neverovatnu energiju, da su sugestivne i upečatljive. Kovitlac boja na platnu na posmatrača prenosi kovitlac emocija koje su postojale u umetniku dok je slikao. U trenutku mi se učinilo da me je zahvatio i poneo neki snažni vihor!
Dopala su mi se žitna polja, mrtva priroda, fijakeri, saksije sa cvećem, i naravno, najviše suncokreti koje i inače mnogo volim kao motiv. Posebno sam obratila pažnju na Milanove autoportrete na kojima se jasno vidi i raspoloženje u kom ih je stvarao.
Vreme koje smo proveli uz ta veličanstvena platna pružilo nam je priliku da zavirimo u slikarev intimni svet. Da naslutim šta je voleo, kuda se kretao, o čemu je razmišljao, kako se osećao… Ispričao nam je sve te priče energičnim potezima četkice na platnima. Deca su sa ekskurzije ponela magnete, ja treperave slike u oku.
Po povratku kući imala sam potrebu da pročitam još ponešto i joj bolje se upoznam sa ovim umetnikom. Otkrila sam da je pet meseci nedostajalo da napuni 95 godina. Upokojio se u rodnom gradu kome je ostavio ono do čega mu je najviše bilo stalo, svoja dela. Godine 1966. Milan je galeriji darovao 500 dela. Iste godine je i otvorena Galerija u zgradi iz 1838. godine na Trgu Svetog Trojstva koja je takođe proglašena spomenikom kulture. Fond legata se s vremenom uvećavao putem donacija. Sam umetnik je do kraja života poklanjao Galerijij svoje radove. Danas zbirka sadrži preko 1000 radova. Postoje stalne hronološke postavke, a povremeno se organizuju i tematske izložbe.
Sombor je grad, a Galerija mesto, kojima ću se u životu rado vraćati!

Poseta Galeriji u Somboru – otisak duše Milana Konjovića
Postoje mesta na kojima umetnost nije samo izložena na zidovima. Ona se oseća u prostoru, u bojama, u tišini između dve slike i u načinu na koji nas pojedino umetničko delo zaustavi i natera da ga posmatramo malo duže. Jedno od takvih mesta nalazi se u srcu Sombora – Galerija „Milan Konjović“, posvećena jednom od najznačajnijih srpskih slikara 20. veka.
Poseta ovoj galeriji nije samo prilika da se pogledaju umetničke slike. To je susret sa životom, stvaralaštvom i unutrašnjim svetom slikara koji je svoj rodni grad nosio u sebi čak i onda kada je stvarao daleko od njega. Njegovi pejzaži, portreti, mrtve prirode i kompozicije ne prikazuju samo ono što je umetnik video. Oni prenose način na koji je doživljavao svet.
Zato je naslov „Otisak duše Milana Konjovića“ mnogo više od lepog izraza. On opisuje utisak koji ostavlja njegovo slikarstvo – snažno, emotivno, koloristički bogato i duboko povezano sa čovekom i prostorom iz kojeg je poteklo.
Galerija koja čuva umetničko srce Sombora
U samom centru Sombora, na Trgu Svetog Trojstva, nalazi se Galerija „Milan Konjović“. Smeštena je u staroj baroknoj kući podignutoj 1838. godine, koja je prilagođena potrebama galerije. Već sam ambijent zgrade posetiocu pruža osećaj susreta sa istorijom, dok umetnička dela unutar nje otkrivaju jedan izuzetno bogat stvaralački svet.
Galerija je osnovana 1964. godine, a za javnost je otvorena u septembru 1966. godine. Njena osnova bila je izuzetna donacija samog umetnika – 500 svojih radova koje je poklonio rodnom Somboru. Vremenom je zbirka proširena i danas obuhvata više od hiljadu odabranih dela, nastalih u različitim periodima njegovog stvaralaštva. Turistička organizacija Vojvodine+1
Ovaj podatak govori mnogo o odnosu Milana Konjovića prema rodnom gradu. Umetnik koji je stvarao i izlagao u velikim evropskim centrima odlučio je da značajan deo svog umetničkog nasleđa ostavi upravo Somboru.
Time je svom gradu poklonio nešto mnogo vrednije od pojedinačne izložbe – mogućnost da generacije posetilaca upoznaju njegov životni i umetnički put.
Milan Konjović – slikar koji je boju pretvorio u emociju
Milan Konjović (1898–1993) rođen je u Somboru, gradu koji će ostati jedna od najvažnijih inspiracija njegovog slikarstva. Još kao gimnazijalac pokazivao je veliko interesovanje za umetnost, a 1914. godine predstavio je prve radove nastale u prirodi.
Godine 1919. odlazi u Prag, gde upisuje Akademiju likovnih umetnosti u klasi čuvenog slikara Vlahe Bukovca. Nakon dva semestra nastavlja umetničko usavršavanje samostalno, istražujući različite slikarske pravce i upoznajući evropsku umetničku scenu.
Posebno važan period njegovog života predstavlja boravak u Parizu, od 1924. do 1932. godine. Pariz je tada bio jedno od najznačajnijih svetskih umetničkih središta, mesto susreta različitih stilova, ideja i slikarskih eksperimenata.
Upravo tokom tog perioda Konjović razvija svoj prepoznatljiv umetnički izraz. Njegovo slikarstvo postaje sve slobodnije, a boja dobija sve značajniju ulogu. Blic+1
Ipak, ono što Konjovića čini posebnim nije samo njegovo obrazovanje ili boravak u evropskim umetničkim centrima. Njegova snaga nalazi se u sposobnosti da lični doživljaj pretvori u sliku koja deluje neposredno i snažno.
Sedam slikarskih faza – putovanje kroz jedan umetnički život
Jedna od najvećih vrednosti Galerije „Milan Konjović“ jeste mogućnost da se kroz dela sagleda razvoj umetnikovog stila. Njegovo stvaralaštvo nije bilo statično. Menjalo se, sazrevalo i istraživalo nove mogućnosti likovnog izraza.
Uobičajena podela njegovog opusa obuhvata nekoliko prepoznatljivih perioda.
Rana faza – traganje za sopstvenim izrazom
U ranom periodu, od 1913. do 1928. godine, Konjović istražuje različite slikarske pristupe. U njegovim radovima mogu se prepoznati uticaji akademizma, kubizma i neoklasicizma.
To je vreme umetničkog formiranja, u kojem slikar upoznaje mogućnosti forme, prostora i boje. Posmatranje ovih dela zanimljivo je upravo zato što otkriva koliko je njegov kasniji izraz bio rezultat dugog istraživanja i eksperimentisanja.
Plava faza – boja koja nosi raspoloženje
Plava faza, koja se vezuje za period od 1929. do 1933. godine, predstavlja jedan od najpoznatijih perioda njegovog stvaralaštva.
Plavi tonovi, snažni kontrasti i slobodnije oblikovanje motiva stvaraju posebnu atmosferu. Boja više nije samo sredstvo za prikazivanje stvarnosti. Ona postaje nosilac raspoloženja i umetnikovog doživljaja.
Posmatrajući slike iz ovog perioda, možemo primetiti da Konjović ne pokušava uvek da prikaže svet onako kako ga oko vidi. On ga prikazuje onako kako ga oseća.
Crvena faza – boje Bačke i Mediterana
Povratak u Sombor i ponovno povezivanje sa rodnim krajem donose novu energiju njegovom slikarstvu.
Crvena faza, od 1934. do 1940. godine, prepoznatljiva je po intenzivnijem koloritu i snažnim kontrastima. Umetnik se okreće pejzažima Vojvodine, ljudima i svakodnevnim prizorima, ali i motivima Dalmacije.
U njegovim slikama susreću se dve različite atmosfere: široka panonska ravnica i mediteranski ambijent. Upravo ta raznovrsnost daje ovom periodu posebnu slikarsku dinamiku. Ravnoplov+1
Siva faza – tišina i promena raspoloženja
Period Drugog svetskog rata i godine koje su usledile ostavili su trag i na Konjovićevom stvaralaštvu.
Siva faza donosi smireniju i tamniju paletu, sa naglašenim sivim, mrkim i prigušenim tonovima. Umetnički izraz postaje uzdržaniji, a teme i raspoloženja dobijaju drugačiju težinu.
Ovaj period pokazuje koliko je slikarstvo povezano sa čovekovim iskustvom. Boja, koja je u ranijim fazama često bila snažna i razigrana, sada postaje sredstvo za izražavanje složenijih osećanja.
Koloristička faza – povratak snažne boje
Od 1953. godine Konjović ponovo razvija izrazito koloristički pristup.
Boje postaju intenzivne, kontrasti snažni, a potezi četkice sve slobodniji. Predmeti i pejzaži ponekad se pojednostavljuju ili deformišu, ali upravo kroz takav postupak umetnik dolazi do snažnijeg likovnog izraza.
Ova faza posebno otkriva njegovu sposobnost da prirodu i svakodnevne motive pretvori u dinamične kompozicije.
Asocijativna faza – slika kao lični doživljaj
U asocijativnoj fazi, koja se uglavnom vezuje za period od 1960. do 1985. godine, Konjovićevo slikarstvo postaje još slobodnije.
Prepoznatljivi motivi više nisu uvek prikazani na doslovan način. Posmatrač ih otkriva kroz oblike, boje, linije i slikarske pokrete.
Ovo je period u kojem je posebno važno ne posmatrati sliku samo kao prikaz nekog predmeta ili pejzaža. Potrebno je prepustiti se njenom ritmu i načinu na koji umetnik gradi kompoziciju.
Vizantijska faza – smirenje pred kraj stvaralačkog puta
Pozna, vizantijska faza obuhvata period od 1985. do 1990. godine. U njoj se mogu prepoznati uticaji vizantijske umetnosti, ikonografije i duhovne tradicije.
Za razliku od ranijih, izrazito dinamičnih kompozicija, ovaj period donosi smireniji ritam i drugačiji odnos prema boji i formi.
Posmatrano kao celina, sedam faza predstavljaju izuzetno zanimljiv umetnički put – od mladalačkog traganja do potpuno prepoznatljivog i samosvojnog slikarskog izraza. Ravnoplov+1
Snažna linija, nemirna četkica i boja koja govori
Kada se govori o Milanu Konjoviću, teško je zaobići njegov odnos prema boji.
Kod mnogih slikara boja služi da što vernije prikaže prirodu. Kod Konjovića ona često ima samostalnu snagu. Plava može da prenese hladnoću i dubinu, crvena da naglasi energiju, a žuta i zelena da stvore osećaj svetlosti i života.
Njegov slikarski potez često je odlučan, širok i energičan. Površina slike ne deluje uvek mirno i uglađeno. Naprotiv, ponekad se čini kao da je umetnik u kratkom vremenu pokušao da na platnu zabeleži čitav intenzitet jednog trenutka.
Upravo zbog toga njegove slike ne treba posmatrati samo iz daljine. Kada se priđe bliže, postaje vidljiv način na koji je boja naneta, kako se potezi prepliću i kako nastaje tekstura.
Kada se ponovo odmaknemo, pojedinačni potezi nestaju u celini i pred nama se pojavljuje prizor pun energije.
To je jedna od posebnosti dobrog slikarstva: detalji i celina funkcionišu zajedno, ali svaki od njih pruža drugačije iskustvo posmatranja.
Sombor kao trajna inspiracija
Milan Konjović je putovao, upoznavao evropske umetničke sredine i izlagao u različitim gradovima, ali Sombor je ostao duboko prisutan u njegovom stvaralaštvu.
Vojvođanska ravnica, široki horizonti, seoski prizori, drveće, kuće i ljudi iz njegovog okruženja predstavljali su važne motive.
U njegovim pejzažima nema samo prikaza prirode. Tu se oseća prostor u kojem je odrastao, svakodnevica koju je poznavao i ambijent koji mu je bio blizak.
Možda upravo zbog toga poseta njegovoj galeriji u Somboru ima posebno značenje. Posetilac ne upoznaje samo jednog velikog slikara, već i grad kroz oči čoveka koji je u njemu rođen i kojem je poklonio deo svog životnog rada.
Konjović je svojim delima pokazao da umetnik ne mora da traži inspiraciju samo u dalekim i nepoznatim predelima. Ponekad je upravo zavičaj neiscrpan izvor stvaralačke energije.
Zašto je poseta ovoj galeriji značajna za ljubitelje umetnosti?
Galerija „Milan Konjović“ pruža priliku da se na jednom mestu upozna veliki broj dela iz različitih perioda umetnikovog života.
Posebno je zanimljivo pratiti kako se isti ili slični motivi menjaju kroz vreme. Pejzaž u jednoj fazi može biti predstavljen smirenim tonovima, dok u drugoj postaje snažna kompozicija intenzivnih boja.
Takvo poređenje pomaže posetiocu da razume da umetnički stil nije nešto što se jednom zauvek uspostavlja. On se razvija zajedno sa umetnikom, njegovim iskustvom, pogledom na svet i istraživanjem likovnih mogućnosti.
Galerija raspolaže i dokumentacijom, katalozima i bibliografskom građom posvećenom slikarevom životu i radu. Zbog toga je značajna ne samo kao izložbeni prostor već i kao mesto proučavanja i očuvanja njegovog umetničkog nasleđa. Turistička organizacija Vojvodine+1
Za studente umetnosti, slikare, nastavnike, učenike i sve ljubitelje slikarstva, ovakva poseta može biti dragocena prilika za neposredno upoznavanje sa razvojem jednog velikog umetničkog opusa.
Galerija „Milan Konjović“ – mesto koje vredi posetiti
Ako se nađete u Somboru, poseta ovoj galeriji može biti jedan od najlepših kulturnih sadržaja koje grad nudi.
Galerija se nalazi na adresi:
Trg Svetog Trojstva 2, Sombor
Prema objavljenim informacijama Turističke organizacije Vojvodine, uobičajeno radno vreme je od utorka do petka od 8 do 19 časova, a subotom i nedeljom od 9 do 13 časova. Ponedeljkom je zatvorena. Pošto se radno vreme može menjati, preporučljivo je proveriti ga pre dolaska.
Telefon: 025/412-563.
Više informacija može se pronaći na zvaničnoj internet stranici galerije: www.konjovic.rs. Turistička organizacija Vojvodine+1
Otisak duše koji ostaje na platnu
Postoje umetnici čija se dela pamte po motivima, drugi se prepoznaju po tehnici, a neki po posebnom odnosu prema boji. Milan Konjović pripada onim slikarima kod kojih se sve to spaja u jedinstven umetnički izraz.
Njegove slike nisu samo prikazi pejzaža, ljudi i predmeta. One su svedočanstvo jednog života, vremena i neprekidne potrebe za stvaranjem.
Poseta Galeriji „Milan Konjović“ zato je mnogo više od običnog obilaska izložbenog prostora. To je prilika da se upozna umetnik koji je kroz sedam slikarskih faza menjao svoj izraz, ali nikada nije izgubio sopstveni identitet.
Posebnu vrednost ovom mestu daje činjenica da je umetnik svoje radove ostavio rodnom gradu. Njegovo stvaralaštvo tako nije ostalo samo deo istorije umetnosti, već je postalo živa kulturna baština Sombora.
Kada se na kraju posete ponovo izađe na Trg Svetog Trojstva, možda će grad izgledati malo drugačije. Boje fasada, krošnje drveća, nebo iznad ulica i svakodnevni prizori mogu se posmatrati novim očima.
Možda je upravo to najveća vrednost susreta sa velikim slikarom – ne samo da upoznamo njegove slike, već da naučimo da pažljivije gledamo svet oko sebe.
Jer Milan Konjović nije na platnu ostavio samo ono što je video. Ostavio je trag onoga što je osećao. A taj otisak duše i danas živi u Somboru.
Ljiljana Šarac, pisac






